Ugradnja autoplina

PSC Osijek Vam nudi profesionalnu ugradnju auto plina.

Ovdje možete saznati više o ugradnji auto-plina, kao i o vožnji vozila opremljenog auto-plinom.

Auto-plin, poznatiji kao propan-butan plin odnosno ukapljeni naftni plin, internacionalno označen kao LPG (Liquified Petroluem Gas), smjesa je ugljikovodika koja se zbog svojih kemijskih svojstava može koristiti kao pogonsko gorivo kod motora s unutrašnjim sagorijevanjem. Njegova povoljna svojstva otkrivena su još 40-ih godina prošlog stoljeća, a do ekspanzije upotrebe auto-plina dolazi u naftnoj krizi 70-ih godina i početkom 80-ih godina. Naime, auto-plin je u pravilu upola jeftiniji od benzina, ali to nije jedina njegova prednost. Propan-butan plin izgara potpuno, pa tako ne dolazi do gubitka goriva u ispušnim plinovima, a niti do emisije štetnih čestica čađe, pepela ili slično. Također ispušni plinovi ne sadrže otrovne sastojke poput olova ili sumpora, a emisije toksičnog ugljičnog monoksida su znatno reducirane (2 do 5 puta!). Emisija dušičnih oksida, posebno opasnih kod visokih temperatura, smanjena je za 30 – 65%, a ugljičnog dioksida 12%. Jedino čega više izlazi iz ispušne cijevi motora pogonjenih propan-butan plinom je – vodena para.

Upravo je sve snažnija ekološka svijest glavni razlog sve većoj upotrebi auto-plina kao pogonskog goriva za automobile u Europi, u gradovima i naseljenim mjestima u kojima razina onečišćenja dostiže alarmantni nivo. Stoga mnoge države potiču ugradnju plinskih uređaja u osobne automobile, a gdje god je to moguće sredstva javnog gradskog prijevoza prilagođuju se za pogon propan-butan plinom. Kada bi većina automobila vozila na propan-butan plin zrak bi u urbanim sredinama bio višestruko čišći, nestali bi problemi s kritičnim razinama štetnih plinova, podigla bi se kvaliteta života u urbanim sredinama, a uvelike bi se smanjio i efekt staklenika od emisija plinova koje ispuštaju automobili. U razvijenim sredinama ekologija je osnovni razlog ugradnji plinskog uređaja u automobile, no ne treba zaboraviti ni ekonomske koristi, koje će zasigurno biti od odlučujućeg značaja za većinu hrvatskih vozača. Naime, cijena litre propan-butan plina u svim se državama Europe, ali i kroz povijest kretala u rasponu 40 – 65% cijene litre benzina. Kako se cijena benzina mijenja tako se mijenja i taj odnos, no nikad drastično. Uz trenutnu cijenu litre Eurosupera 95 od 10.52 kn/l i cijenu auto-plina od 5.15 kn/l, lako je izračunati kako je auto-plin kao pogonsko gorivo od benzina jeftiniji za više od 50%!  Ipak, treba računati na činjenicu da automobil u vožnji troši više plina od benzina i to oko 10%. Dodamo li i tu stavku u računicu, ispada da se ušteda zaokružuje na 50%.

 

Dakle, vožnja na auto-plin točno je upola jeftinija od vožnje na benzin! Prevedeno, to znači da od onog što ste ranije plaćali svakih, za recimo 100 kilometara vožnje, ugradnjom plinskog uređaja sada pola možete vratiti sebi u džep! Tako ćete kroz određeni broj kilometara (koji ovisi o cijeni plinskog uređaja i potrošnji goriva) isplatiti cijenu ugradnje plinskog uređaja, i poslije toga se voziti upola jeftinije, a čitavo vrijeme znatno pridonosite čistoći zraka koji svi udišemo. Također, vožnjom na auto-plin produžuje se vijek trajanja vitalnih dijelova motora. U plinu nema prljavština koje onečišćuju i kvalitativno troše motorno ulje, koje zbog toga ne gubi svoja svojstva (vidljivo je to po boji ulja koje ne tamni) i može se produžiti interval izmjene, što također donosi uštedu. Iz istog razloga, uvelike se produžuje vijek trajanja katalizatora i lambda sonde, čija je izmjena vrlo skupa.

 

Sve prisutniji trend ugradnje uređaja za pogon automobila propan-butan plinom u Europi, zbog značajnih ekoloških prednosti rezultirao je razvojem i napretkom ove tehnologije. Jedan od vodećih proizvođača plinskih uređaja, talijanski LANDIRENZO, nakon IGS-a, sistema direktnog ubrizgavanja plina razvio je novu generaciju ovog uređaja pod nazivom OMEGAS, koji može djelovati u dva režima – kao korektor, prevodeći naredbu za ubrizgavanje benzinskog injectiona ili kao potpuno samostalni, paralelni sistem koji sam adaptira ubrizgavanje plina.

 

Radi se također o sekvencijalnom ubrizgavanju plina za svaki cilindar posebno, no određivanje stupnja i količine ubrizganog plina ovdje se razlikuje od klasičnog ubrizgavanja plina. Naime, dok IGS zasebno proračunava količinu plina potrebnog za ubrizgavanje na temelju podataka od senzora i lambda sonde, OMEGAS koristi podatke kontrole jedinice ugrađenog (benzinskog) motor managmenta. Na temelju podatka ECU-a o količini benzina koja bi trebala biti ubrizgana u cilindre, OMEGAS proračunava ekvivalent energije, odnosno količinu plina kako bi se kompenzirala oktanska razlika između goriva.

 

Prednosti ovakvog pristupa su višestruke. Plinski uređaj više ne mora imati kompletnu zasebnu elektroniku već se nadovezuje na postojeći ECU u automobilu. Ugradnja je jednostavnija, samo podešavanje uređaja uvelike olakšano, a ubrizgavanje plina točnije i preciznije što rezultira manjom potrošnjom, većom snagom i boljim performansama prilikom pogona na plin.

 

Ugradnja uvelike ovisi o vozilu u koje se plinski uređaj ugrađuje. Konstrukcija i oblik vozila određuju veličinu i smještaj spremnika za plin, a sustav napajanja motora gorivom određuje i sustav napajanja plinom. Tako je ugradnja plinskog uređaja najjednostavnija kod vozila s rasplinjačem, dok motori s ubrizgavanjem i katalizatorom zahtijevaju više posla. Sukladno tome raste i cijena ugradnje.

Najprije se odredi veličina spremnika za plin koji se u vozilo može ugraditi, što ovisi o rapoloživom prostoru u vozilu. Obično se plinska boca, koja može biti obujma od 45 do 120 i više litara, ugrađuje u prtljažni prostor. Na taj se način smanjuje upotrebljivi prtljažni prostor, ali ako za to ima prostora može se ugraditi i izvan vozila. Npr. kod Lade Nive plinski se spremnik može ugraditi ispod, a kod pick-upova se ugrađuje u vanjski teretni prostor.

Elegantnije rješenje koje ne zauzima prtljažni prostor je tzv. toroidalni spremnik koji se ugrađuje na mjesto rezervnog kotača. Toroidalni spremnici ne zauzimaju prtljažni prostor, neprimjetni su, no manjeg su kapaciteta, a ostaje problem smještanja rezervnog kotača. No i za to postoji rješenje u obliku sprejeva za krpanje guma.

Iz boce, koja je obično u stražnjem dijelu vozila, u isparivač, koji se nalazi u motornom prostoru, plin dolazi bakrenim cijevima koje je potrebno provesti i pričvrstiti na podnicu vozila. Istim cijevima spaja se i ventil za točenje plina koji se također nalazi na vanjskom, za to najpogodnijem dijelu vozila – ako ima mjesta na mjestu gdje se toči benzin ili obično u braniku vozila (ispod ili sa strane).

Isparivač je uređaj u kojem plin iz plinovitog prelazi u tekuće stanje. Kako se propan-butan kada ekspandira hladi na -30 °C treba ga zagrijati prije ulaska u motor.  Za to služi rashladna tekućina motora (antifriz), koja u ovom slučaju ne služi za rashlađivanje nego grijanje. Posebnim crijevom plin, sada u plinovitom stanju iz isparivača dolazi na mješač. Mješač, poznatiji kao “flanđa”, raspršuje plin u usisnu granu rasplinjača ili injection sustava. Dakle, on se nalazi na grlu rasplinjača odnosno u usisnoj grani prije zaklopke snage. Mješač mora odgovarati motoru na koji se ugrađuje, dakle biti točno proračunat za određeni motor kako bi pružao optimalne performanse.

Kod motora s ubrizgavanjem ugrađuje se dodatna elektronika koja je spojena sa zaklopkom snage i lambda sondom i koja, poput uređaja za ubrizgavanje benzina, određuje količinu plina u usisnoj grani. Ovaj sustav potpuno je odvojen od sustava za dovod benzina. Elektronika služi i za automatsko i neprimjetno prebacivanje pogona s benzina na plin i obrnuto. Za prebacivanje služi prekidač u unutrašnjosti automobila, a po želji u unutrašnjosti može biti ugrađen i pokazivač količine plina, koji se inače nalazi na svakoj boci. Kada je sve ugrađeno i pravilno spojeno, treba čitav sustav provjeriti, uskladiti i podesiti.

Ovdje je detaljno opisan sistem koji se danas najčešće ugrađuje, međutim ono što je budućnost u plinskoj industriji i tek uzima maha, je multipoint ubrizgavanje plina, pri kojem svaki cilindar zasebno dobiva plin preko elektrobrizgaljki plina. Sistem je u mnogočemu bolji, ali isto tako i dosta skuplji.

 

Auto-plin možete ugraditi u nekom od naših prodajno-servisnih centara.